zid placa

POSLIJE LAGUMDŽIJE, I NJEGOV MINISTAR ODBRANE PRED “ZIDOM PLACA”

Nisu se ni ohladile izjave ministra odbrane (poput onih s pocetka 1992. godine), a ovaj uzdignuti Brcak iznenada je osvanuo u Izraelu. Baš u vrijeme kad su dobro naoružani Izraelci satjerivali Palestince po njihovoj zemlji. Zamislite, došao da Izraelu prodaje naoružanje!

Nedavno je, u emisiji Televzije RS-a, ministar odbrane FBiH Mijo Anic, na pitanje u slucaju da Hrvatska napadne BiH, kojoj bi se strani priklonio, izjavio da je normalno da se prikloni hrvatskoj. Tako se, naime, ministar odbrane priklonio agresiji.

Ali se, ovaj alijansin ministar, koji je najviše izbornih glasova dobio od clanova svoje porodice, toliko osilio da su mu i njegovi poceli zamjerati.

Nisu se, naime, ohladile njegove paljanske izjave, a uzdignuti ministar je iznenada osvanuo u Izraelu. I to u vrijeme dok su dobro naoružani Izraelci satjerivali Palestince po njihovoj zemlji. Zamislite, da Izraelu prodaje naoružanje!

Zajednicke kritike Lagumdžije i SDA

Kad se, na to, naljutio prvi covjek Vijeca ministara i ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija, poznat i po svom reklamnom stajanju ispred "Zida placa", onda se može misliti na koji je nacin ministar Anic otišao u Izrael. Da još bude komicnije, konacno su se Lagumdžija i SDA složili u necemu - da je ovaj brcanski funkcioner za svoju posjetu Izraelu odabrao najgore moguce vrijeme.

"Bolje bi bilo da ministar Anic nije tamo. Ne znam što mu je sve to zajedno trebalo", bio je Lagumdžijin komentar.

Diplomatska sramota je i to što Izrael (ako je vec bilo potrebno!?) nije posjetio, naprimjer, Lagumdžija ili možda ministrica Azra Hadžiahmetovic ili Jadranko Prlic. Ovako, u privatnu posjetu Izraelu i na poziv izraelske firme koja se bavi proizvodnjom (i prodajom) naoružanja, išao je ministar odbrane bez ikakve saglasnosti.

Anic: "Kome i zašto da se pravdam!?"

Anic se "pravio lud" izjavama kako u Izrael nije išao tajno, kako je posjeta organizirana uobicajenim diplomatskim kanalima i uz saglasnost bošnjacke strane i kako im je "tijekom višednevnog posjeta bilo na raspolaganju osoblje Veleposlanstva BiH u Izraelu" te da je "sam poziv za posjet Izraelu bio dostupan i MVP-u BiH znatno ranije".

Anic je izjavio da mu nije jasno zašto bi trebao od MVP-a tražiti nekakvo dodatno objašnjenje ili "informaciju politicke prirode" te da je - ako bude potrebno - spreman iznijeti sve pojedinosti u vezi s organiziranjem ove posjete.

Pravdao se time što je iskljucivo razlog za posjetu Izraelu bilo "unapredenje medusobne saradnje i upošljavanje bh. kapaciteta u oblasti vojne industrije" te da je "Izrael samo jedna u nizu zemalja s kojima nastoji unaprijediti saradnju". Pismo Ministarstvu vanjskih poslova Anic je zakljucio frazeološkom recenicom da su sve drugo "samo obicne spekulacije koje idu na štetu ugleda BiH u svijetu". Medutim, kako Saff saznaje, Anic se aktivno raspitivao za stanje, održavanje i kolicinu materijalno-tehnickih sredstava Vojske Federacije, iskljucivo onih nabavljenih od arapskih donacija, a francuske proizvodnje, i to tenkove "AMX-30", borbena oklopna vozila "AMX-10-P", "BoV Panhard" i "BoV ML-90". Dakle, ova solidna francuska mašinerija mogla bi se "uvaliti" nekoj africkoj ili azijskoj zemlji, tamošnjim vojskama žednim bilo kakvog naoružanja za mljevenje topovskog mesa, ali bi se, njihovim posredstvom (pokricem), mogla upotrijebiti, naprimjer, i protiv obespravljenih Palestinaca.

Jelic mu sredio put u Izrael

I kad se vratio, Anic je demantirao da nije bilo govora o prodaji tenkova.

Nezvanicno saznajemo da je, za vrijeme posljednje posjete Žepcu, ministar Anic dogovorio ovaj biznis. Doduše, još uvijek nije rekao da nikad nije cuo za beogradskog nakupca oružjem Branka Jelica (ili Jeftica), koji mu je, tvrdi se, sredio put u Izrael.

Nema sumnje da je Anic imao maksimalnu podršku Pere Džepine, federalnog pomocnika za namjensku industriju. Onda je ministar mudro najavio kako možemo napraviti prave poteze i uci u trgovacki lanac koji mnoge zemlje mogu samo poželjeti.

Haman nas ništa više ne smije iznenaditi, pogotovo ne od ministra kakav je Anic. Ma, sve bi to bilo makar malo (ne)ozbiljno da se ne prisjecamo onih stotinjak (državnih) hiljada maraka uzidanih u Anicev tuzlanski "stancic". Ili otvorene podrške najglasnijim predstavnicima hrvatske komponente u Vojsci FBiH, kojim je iza kamufliranog javnog "ruženja" podijelio dosta para, penzija i cinova, umjesto otkaza. Ili što ga (protivno propisima), umjesto zamjenika Ferida Buljubašica, mijenja njegov šef kabineta Martin Franceševic, cime još više cementira naslijedenu podjelu u Ministarstvu odbrane Federacije, umjesto da se, recimo, pobrine za vojne stanove, u koje se vracaju oficiri agresorske vojske.

Za ovog ministra, kojeg je uministrila Alijansa, nema nikakvih problema i on je u svemu u pravu. Medutim, Ministarsrvo odbrane bi i u ovakvoj Federaciji, ovakvoj kakva ona jest, moralo biti ozbiljan resor i pred nekim bi valjda trebalo odgovarati.